Sprezanje glagola cupio (Latinski)
cupioželjeti, čeznuti zanepravilan
Praesēnsprezent
Radnje koje se događaju sada ili uobičajeno.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | cupio | |
| tū | cupis | |
| is/ea/id | cupit | |
| nōs | cupimus | |
| vōs | cupitis | |
| eī/eae/ea | cupiunt |
Imperfectumimperfekt
Trajne ili uobičajene radnje u prošlosti.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | cupiebam | |
| tū | cupiebas | |
| is/ea/id | cupiebat | |
| nōs | cupiebamus | |
| vōs | cupiebatis | |
| eī/eae/ea | cupiebant |
Futūrum Ifutur
Radnje koje će se dogoditi.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | cupiam | |
| tū | cupies | |
| is/ea/id | cupiet | |
| nōs | cupiemus | |
| vōs | cupietis | |
| eī/eae/ea | cupient |
Perfectumperfekt
Prošle radnje povezane sa sadašnjošću.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | cupivi | |
| tū | cupivisti | |
| is/ea/id | cupivit | |
| nōs | cupivimus | |
| vōs | cupivistis | |
| eī/eae/ea | cupiverunt |
Plūsquamperfectumpluskvamperfekt
Radnje dovršene prije druge prošle radnje.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | cupiveram | |
| tū | cupiveras | |
| is/ea/id | cupiverat | |
| nōs | cupiveramus | |
| vōs | cupiveratis | |
| eī/eae/ea | cupiverant |
Futūrum Perfectumfutur drugi
Radnje koje će biti dovršene do budućeg trenutka.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | cupivero | |
| tū | cupiveris | |
| is/ea/id | cupiverit | |
| nōs | cupiverimus | |
| vōs | cupiveritis | |
| eī/eae/ea | cupiverint |
Subiūnctīvus Praesēnsprezent konjunktiva
Želje, sumnje i mogućnosti u sadašnjosti.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | cupiam | |
| tū | cupias | |
| is/ea/id | cupiat | |
| nōs | cupiamus | |
| vōs | cupiatis | |
| eī/eae/ea | cupiant |
Subiūnctīvus Imperfectumimperfekt konjunktiva
Hipotetske ili nestvarne situacije u prošlosti.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | cuperem | |
| tū | cuperes | |
| is/ea/id | cuperet | |
| nōs | cuperemus | |
| vōs | cuperetis | |
| eī/eae/ea | cuperent |
Subiūnctīvus Perfectumperfekt konjunktiva
Dovršene hipotetske radnje.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | cupiverim | |
| tū | cupiveris | |
| is/ea/id | cupiverit | |
| nōs | cupiverimus | |
| vōs | cupiveritis | |
| eī/eae/ea | cupiverint |
Imperātīvusimperativ
Zapovijedi i molbe.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| tū | cupe | |
| nōs | cupiamus | |
| vōs | cupite |
cupio — česta pitanja
Je li cupio pravilan glagol?
Ne — cupio je nepravilan glagol (Latinski), pa neki oblici ne slijede uobičajene nastavke.
Što znači cupio?
cupio je glagol (Latinski) koji znači „željeti, čeznuti za”.