Sprezanje glagola dīcō (Latinski)
dīcōto say, to tellnepravilan
Praesēnsprezent
Radnje koje se događaju sada ili uobičajeno.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | dīcō | |
| tū | dīcis | |
| is/ea/id | dīcit | |
| nōs | dīcimus | |
| vōs | dīcitis | |
| eī/eae/ea | dīcunt |
Imperfectumimperfekt
Trajne ili uobičajene radnje u prošlosti.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | dīcēbam | |
| tū | dīcēbās | |
| is/ea/id | dīcēbat | |
| nōs | dīcēbāmus | |
| vōs | dīcēbātis | |
| eī/eae/ea | dīcēbant |
Futūrum Ifutur
Radnje koje će se dogoditi.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | dicam | |
| tū | dicēs | |
| is/ea/id | dicet | |
| nōs | dicēmus | |
| vōs | dicētis | |
| eī/eae/ea | dicent |
Perfectumperfekt
Prošle radnje povezane sa sadašnjošću.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | dīxī | |
| tū | dīxistī | |
| is/ea/id | dīxit | |
| nōs | dīximus | |
| vōs | dīxistis | |
| eī/eae/ea | dīxērunt |
Plūsquamperfectumpluskvamperfekt
Radnje dovršene prije druge prošle radnje.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | dīxeram | |
| tū | dīxerās | |
| is/ea/id | dīxerat | |
| nōs | dīxerāmus | |
| vōs | dīxerātis | |
| eī/eae/ea | dīxerant |
Futūrum Perfectumfutur drugi
Radnje koje će biti dovršene do budućeg trenutka.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | dīxerō | |
| tū | dīxeris | |
| is/ea/id | dīxerit | |
| nōs | dīxerimus | |
| vōs | dīxeritis | |
| eī/eae/ea | dīxerint |
Subiūnctīvus Praesēnsprezent konjunktiva
Želje, sumnje i mogućnosti u sadašnjosti.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | dīcam | |
| tū | dīcās | |
| is/ea/id | dīcat | |
| nōs | dīcāmus | |
| vōs | dīcātis | |
| eī/eae/ea | dīcant |
Subiūnctīvus Imperfectumimperfekt konjunktiva
Hipotetske ili nestvarne situacije u prošlosti.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | dīcerem | |
| tū | dīcerēs | |
| is/ea/id | dīceret | |
| nōs | dīcerēmus | |
| vōs | dīcerētis | |
| eī/eae/ea | dīcerent |
Subiūnctīvus Perfectumperfekt konjunktiva
Dovršene hipotetske radnje.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| ego | dīxerim | |
| tū | dīxeris | |
| is/ea/id | dīxerit | |
| nōs | dīxerimus | |
| vōs | dīxeritis | |
| eī/eae/ea | dīxerint |
Imperātīvusimperativ
Zapovijedi i molbe.
| Osoba | Konjugacija | |
|---|---|---|
| tū | dīc | |
| nōs | dīcāmus | |
| vōs | dīcite |
dīcō — česta pitanja
Je li dīcō pravilan glagol?
Ne — dīcō je nepravilan glagol (Latinski), pa neki oblici ne slijede uobičajene nastavke.
Što znači dīcō?
dīcō je glagol (Latinski) koji znači „to say, to tell”.